Strofa 1:
Slavimo revoluciju ljubavi,
dizemo kad shvatimo...
Iza coska deca umiru od gladi,
keve su im dopare,
nemaju oceve,
imaju bioloske!
Tako blisko i brutalno,
blistavo i uzasno,
granica samo ugao,
hvalimo se i grlimo,
gadimo se i rugamo,
da'emo - shvatas ljubav?
Krademo jer je nuzno.
Osecaj divan i lep,
boli nas - ubija sve.
Neprevazidjena humanost.
Ubija poslednje ljudsko...
Refren 1:
Slavimo revoluciju ljubavi.../x2
strofa 2:
slavimo revoluciju ljubavi,
s puno smisla - sutra bi na keca ubili!
Srecni su pobedili,
besni su izgubili,
Gde smo se uputili?
Sta smo li naumili?
Znamo li da smo luzeri?
Ne, ne...
Ta opcija nam nije
ni na kraju pameti
jer znamo da smo pametni,
ali ne da nismo mudri.
Na zidu pise ljubav,
na drugom pise smrt il'
neki vid cistote
a, to pisu prljavi
higijenicari.
Jer kontradiktorno je sve
oko sebe sto vidis
i uvek ce biti,
i uvek ce biti...